praksa zadrugapula

Pod nazivom „Susret nastojanja“ u subotu je u dvorištu Zadruge Praksa održana „multimedijalna performirana agitacija“, uz sudjelovanje Marka Brecelja, legendarnog koparskog rokera, kantautora, pjesnika i aktivista, ovaj put u ulozi moderatora. On je pozornost publike želio skrenuti na novu, 83. po redu, ploču Francija Blaškovića.

Novi, 83. po redu Francijev album, „88 rožic za druga Tita“, već je oko Uskrsa promoviran u Savičenti (gdje je obilježena i 30-ta obljetnica njegovih Ossteria toursa i Besidarenja), kao i kod Pekičinog automata za mlijeko na tržnici Veruda, tako da se sam autor, koji sebe sada definira „starim ribarom amaterom“, na ovom događaju nije ukazao, ali najnoviji kreativni zamah koji su u njemu izazvala nova politička i kulturna previranja u zemlji i svijetu nastavlja koristiti i u svojoj garaži gdje radi na 84. tom albumu koji je trebao izaći 1. svibnja, ali su ga u tome kao i u dolasku na subotnje nastojanje omeli proljetni radovi u vrtu. Time samo potvrđuje svoj status revolucionarnog vizionara, jer poznato je da je danas uzgajanje vlastite hrane najveći revolucionarni čin otpora totalitarnim dinosaurskim sistemima koji baš sve, pa tako i proizvodnju hrane, žele podvesti pod svoju kontrolu.

Brecelj je svoju nedavno „nabubrelu penziju“ (od 1.veljače je „svježi penzić države Slovenije“) iskoristio kako bi goste počastio i vinom, ali i podsjetio da se, „iako bi se trebali gurati tko će to učiniti“, ta sreća da zbog svojih neospornih zasluga za istarski rock i kulturu bude nagrađen mirovinom Franciju još nije dogodila. Kao „dokaz da je Zlatno doba napokon stiglo i u Praksu“ Brecelj je na početku publici dijelio zlatne balone, a svoja koljena zamotana bijelim povezima objasnio je preventivnom zaštitom od vlastodržaca koji ga vole bacati na koljena. Praksi je poklonio uvećanu fotografiju novog ministra kulture koja posjetiteljima može poslužiti za malo „dart rekreacije“ i odmah je izazvala oduševljenje pulskih performera, inspiriranih za nove umjetničke uzlete.

U poduljem govoru (koncerta ovaj put nije bilo) Brecelj se zatim ozbiljno obrušio na rastući fašizam i bezglavu destrukciju koju korporacijskim i „banksterskim“ isključivo profiterskim interesima upravljani SAD (zadržao se na primjeru uništenja Gadafijeve Libije) nameće ostatku svijeta. Sve to sada stiže i u naše, zaostalije, krajeve, na lokalnoj razini provođeno od lokalnih moćnika. Tako je jedan od njih nedavno, nakon 30 godina kontinuiranog rada i bezbroj održanih kvalitetnih programa i aktivnosti koje su se nizale u tom prostoru , zatvorio legendarni MKSMC Koper. To Brecelj, njegov glavni „krivac“, kao i mnogi iz Slovenije i okolnih zemalja koji su to mjesto godinama pohodili ocjenjuju nesagledivom međunarodnom štetom na omladinskom, kulturnom, socijalnom, multimedijskom, međugeneracijskom i muzejskom području. S jedne strane, učinili su nam uslugu, komentirao je Brecelj, jer smo tako dugo bili zatočeni u toj zgradi i svemu što smo u njoj radili, a sada imamo vremena i za drugo (par dana prije Pule gostovao je u Kranju, Splitu i Zagrebu), pa tako i za usporedbu i zaključak da se svugdje događaju slični zabrinjavajući procesi koji se mogu sažeti rečenicom jednog splitskog birokrate upućenom nevladinom aktivistu: „ako začepiš gubicu, bit će i para“.

U trendu je, dakle, nešto što Brecelj naziva „dizajnerskom“ kulturom, namijenjenom uljepšavanju postojećeg, u kontroliranim medijima koji poput morfija služe samo zatupljivanju i ne mislećoj zabavi koja pozornost masa skreće s gorućih problema u kojima svijet grca. (Trenutno su, kaže, droga dana na slovenskih medijima skijaški skokovi, koji potpuno zaokupljaju pažnju javnosti.) Nasuprot tome, Brecelj se priklanja „agitacijskoj kulturi ili kulturnoj agitaciji“ ili, rekli bi danas, aktivističkom pristupu kulturi i umjetnosti te civilnom dijalogu kao ustrajnom svakodnevnom ruganju apsurdnosti sistema i izražavanju istine koju mediji prešućuju.

A istina je, smatra Brecelj, da se događa „duboko konzervativna ciklona“ koja prožima cijeli svijet, pa tako i domaće medije koji šute o činjenici da su i Hrvatska i Slovenija tek beznačajne sluge interesa svjetskih imućnih elita, kojima smo rasprodani, podčinjeni, i kao članice NATO-a su-odgovorni, poslušni dio njihovog globalnog zločinačkog procesa koji radi svojih profita ne preže ni pred čime, a uljepšano taj užas sebi naziva „širenjem demokracije, oslobađenjem i donošenjem ljudskih prava“…

Poznat i po svom „mekom terorizmu“, nizu provokativnih performerskih akcija kojima se na svoj duhovit način godinama obračunava sa svime što ga smeta (poznati su npr. atak pućkalicom na ministra Rupela ili pak „svečani ispraćaj osloboditelja“, NATO brodova kad su prvi put uplovili u koparsku luku), Brecelj je na kraju publiku nasmijao prepričavši jedan svoj noviji takav performans – dolazak karijolom u banku. Objasnio je da, prema nekim novim političkim konfiguracijama, više od 90% novca namijenjenog kulturi i udrugama ostaje u Ljubljani, a ostaci se razmrve ostalima po Sloveniji. Zato je on u banci zatražio da mu se 500 eura dodijeljenih za godišnje programe MKSMC-a Koper isporuče u kovanicama od po jedan cent, a zatim to „brdo love“ u karijoli prošetao Koprom i istresao ga pred zgradom općine.

Na kraju je najavio da će ove godine svakako još koji put navratiti do Zadruge Praksa, jer mu druženje u tom prostoru ima smisla i smatra da tu ljudi, kroz pet godina postojanja Zadruge i desettak godina aktivizma njenih članova oko Muzila i drugih projekata, ozbiljno kontinuirano nastoje na boljitku ovog kraja i ljudi.

U zaključnoj riječi, zahvaljujući se Brecelju prije preslušavanja Francijevog novog albuma, DJ seta dua Palma i pašte Edne Jurcan, Emil Jurcan naveo je citat Waltera Benjamina iz 1936. godine koji danas smatra još aktualnijom kako u Hrvatskoj i Europi: „Kapitaizam estetizira politiku, a komunizam uzvraća politizacijom umjetnosti.“ Napomenuo je da ne misli da svaka umjetnost mora nužno biti i politična, ali svakako mora progovarati o vremenu u kojem nastaje. Na kraju se i našalio da je ministar Hasanbegović u svom kratkom mandatu više napravio za hrvatsku umjetnost od svih dosadašnjih ministara te je, kao trajno inspirativan motiv, zaslužan za buđenje hrvatske kulturne i umjetničke scene, „pogotovo jer umjetnici nisu dobili lovu pa im je time oslobođen prostor agitacije“.

Tekst Danijele Knapić preuzet s portala Kulturistra

Foto Edna Jurcan