praksa zadrugapula

Logor, a ne grad jest biopolitička paradigma današnjeg Zapada. Giorgio Agamben

U šumovitom kraju Proštine, dijelu jugoistočne Istre, između Prodola, Krnice i Škabići, geometrijski gotovo savršen kvadrat izdvojen je od krajolika visokim kamenim zidom. Kontrolirana unutrašnjost napuštene štancije danas postaje mjestom bijega pred IDS-ovom despotskom mašinom za istrijanizaciju Istre

Kuća se nalazi na vrhu brda parcele od 3 hektara. Osvajanje brda provedeno je zauzimanjem najpovoljnijih pozicija koje se tiču pogleda i odnosa s prirodom.

Osnovne prostorne cjeline srednjovjekovnog kaštela čine obrambena kula, rezidencijalni prostor palasa, te unutrašnje i vanjsko gospodarsko dvorište. Teren koji se u padu sa sjevera spušta do kaštela, dilatiran je od zidina palasa širokim arheološkim iskopom. Denivelacijomo terena omogućen je uvid u punu visinu i strukturu srednjovjekovnog ziđa

Privatizacija društvenog vlasništva dovela je do deindustrijalizacije na cijelom području Zagreba, a naročito na Peščenici, nekoć industrijskom srcu grada, koje je upošljavalo preko 60.000 ljudi. Proces otimanja sredstava proizvodnje pratilo je gašenje radnih mjesta i golem rast nezaposlenosti.

Štifanić vrlo angažirano fotografira i dokumentira život ulice, uglavnom Pule, socijalne fragmente i presjek urbanog života. Kroz kadrove se provlači aktualna problematika sve malobrojnije radničke populacije, socijalno ugroženih kategorija, umirovljenika, izgubljene generacije mladih, nezaposlenih, ukratko prizori koje režira naša svakodnevnica. 

Tipološki se predlaže hibrid mediteranskog groblja ograđenog zidovima i perivoja otvorenog tipa.
Kružni Paviljon velikog mjerila ne uspostavlja hijerarhije odnosa prema  kontekstu koji se treba tek formirati u budućnosti

Osipanjem industrije, na kojoj se suvremeni grad razvijao u posljednjih 50 godina, građani Splita su sve češće prisiljeni putovati u potrazi za poslom, edukacijom i blagostanjem. Pridodaju li se tome turisti iz čitavog svijeta koji putuju prema obali i otocima, studenti i đaci sa otoka, sezonski radnici, radnici na određeno te svi mogući migranti i imigranti semantičkog kapitalizma jasno je da koncentracija suvremenih nomada u lučkim dijelovima grada daleko nadmašuje sjedilačko stanovništvo

Prostor, teritorij, zemlja – sve su to površine na koje socijalne instance, prvenstveno političke, upisuju značenje. Tim upisivanjem značenja nastaju kategorije od kojih možemo sastavljati grad. Budući da je u kapitalizmu vlasništvo označitelj koji posjeduje najsnažniju moć projiciranja i upisivanja značenja nad terenom, tada kategorije za sastavljanje grada ne mogu biti drugačije nego: parcele, katastarske čestice, građevinske čestice, vlasnički listovi, koncesije…

Kako bi se grad mogao razvijati nužno je da akumulirana vrijednost slobodno kola kroz njega. Budući da je taj protok trenutno blokirana sustavom u kojem ekskluzivitet vlasništva omogućava crpljenje zajedničkih vrijednosti i pretvaranje istih u kapital, urbani okoliš posljedično degradira. „Na apstraktnom nivou, i nekretnine i financijski kapital, kao dva dominantna tipa crpljenja vrijednosti, funkcioniraju kroz najam.“ tvrdi Hardt.

Javni prostor grada smatra se slobodnim prostorom dostupnom svima. Međutim, kada se taj prostor počne koristiti kao prostor politike, kao što je to slučaj sa nizom zauzimanja trgova diljem svijeta, tada se ispostave sve barijere i ograničenja koje kategorija javnoga nosi za sobom unutar kapitalističke „republike vlasništva“.