Tokovi vrijednosti
Prostorni uređaj za zamišljanje neposrednog prostora broj 2
Flows of values
Spatial device for imagining an unmediated space n.2
17.08.2012.
Kako bi se grad mogao razvijati nužno je da akumulirana vrijednost slobodno kola kroz njega. Budući da je taj protok trenutno blokirana sustavom u kojem ekskluzivitet vlasništva omogućava crpljenje zajedničkih vrijednosti i pretvaranje istih u kapital, urbani okoliš posljedično degradira. „Na apstraktnom nivou, i nekretnine i financijski kapital, kao dva dominantna tipa crpljenja vrijednosti, funkcioniraju kroz najam.“ tvrdi Hardt.
In order for the city to develop, it is necessary for accumulated values to flow freely. But because that circulation is blocked by the system in which exclusivity of ownership makes possible to extract common values and transform them into capital, urban surroundings are consequently degrading. Michael Hardt explains: „In an abstract level, both real-estate and finance, as two dominant types of extraction of value, function through rent.“
Upravo je ovo blokiranje protoka vrijednosti potaknulo razne inicijative da zahtijevaju drugačiju raspodjelu vrijednosti te zadržavanje istih u mjestima gdje su se i stvorile. Radnici Petrokemije jasno su objasnili uzajamnu vezu između razvoja infrastrukture i proizvodnje, Ivica Šćepanović u slučaju Jadrankamena opisao je mogućnost pretakanja vrijednosti uloženog rada i resursa u razvoj grada, a Roland Sušanj u slučaju brodogradilišta objašnjava iste tokove na primjeru financija: „Danas se izvlače viškovi iz 3. Maja putem kamata na kreditna sredstva koje država plaća privatnim bankama, a sigurno bi bilo bolje da se ta sredstva investiraju u stanove ili objekte od općeg dobra.“
It is exactly this blockage of flows of value that provoked different Initiatives to demand a different distribution of value, as well as retaining it where it was created. Workers from Petrokemija clearly explained interconnectedness between development of infrastructure and production, Ivica Šćepanović described how in case of the quarry Jadrankamen, it is possible to re-invest labor, as well as resources back into the development of their town, and Roland Sušanj talks about flow of these values on the example of shipyard 3.Maj: „These days the surplus is being extracted from the shipyard through interests on loans which the state pays to private banks. Obviously, it would be better if this surplus were invested in housing or some other common good.”
Ako zamislimo drugačiji način distribucije viška vrijednosti i ako sami prisvojimo potrebne nam resurse, povežemo ih infrastrukturom i demokratski upravljamo njima stvaramo preduvjete da se vrijednost proizvedena u gradu investira u razvoj samog grada. U slučaju pulskog zaljeva to bi značilo da se na njegovom kopnu i moru razvijaju čvorišta stvaranja vrijednosti međusobno povezana različitim tokovima putem kojih stvorene vrijednosti slobodno cirkuliraju bez vlasničkih, političkih ili topografskih barijera. Poput prvog zakona termodinamike, energija koja se aktivnošću građana proizvodi ne bi nestajala već bi mogla samo mijenjati svoj oblik – iz materijalne vrijednosti u nematerijalnu te nazad, iz profita u komunalnu vrijednost, iz iskustva u znanje,…
If we imagine a different way of distributing surplus value, and if we re-appropriate resources, connect them with infrastructure and democratically manage them, we are creating preconditions for the value created in the city to be invested in its own development. In the case of Pula bay, that would mean that modes of value creation are developed, on both its shores and the sea, and interconnected with different trajectories through which created values can freely circulate without ownership, political or physical barriers. Just like in the first law of thermodynamics, energy created by the activity of the citizens would not disappear, but would rather change its form – from material values into non-material and backwards, from profit to common value, from experience to knowledge…
