praksa zadrugapula

Privatizacija društvenog vlasništva dovela je do deindustrijalizacije na cijelom području Zagreba, a naročito na Peščenici, nekoć industrijskom srcu grada, koje je upošljavalo preko 60.000 ljudi. Proces otimanja sredstava proizvodnje pratilo je gašenje radnih mjesta i golem rast nezaposlenosti.

Prerađivačka industrija je ili propala (Prvomajska, Jedinstvo, Naprijed, Zagrepčanka, Šavrić, TDZ...) ili je nastavila raditi sa znatno smanjenim kapacitetima (Končar, Tesla, RIZ...). Proces je bio razoran, a u većini privatiziranih, kao i novoosnovanih poduzeća, radnička prava i utjecaj radnika na politiku firme svedeni su na minimum. Bilo je i organiziranog otpora: izdvojimo radnike Komercijalne banke koji su 1999. mjesec dana držali pod kontrolom centralni trezor banke u Frankopanskoj, ili radnike TDZ-a koji su 2006. četiri mjeseca odolijevali naporima uprave da izmjesti tvornicu. Ne zaboravimo otpor radnica Kamenskog političko-građevinskoj mafiji tijekom 2010. ili nedavne borbe radnika Diokija, RIZ-a, Gredelja i drugih.

Međutim, privatizacija ni nakon 20 godina nije završena. Sad je na redu udar na energetski sektor te špekulacija nekadašnjim privrednim zemljištem. Socijalni status bivših radnika pri tom je zanemaren, društveno tkivo zajednica formiranih oko pogona planski je razgrađivano, a solidarnost među radnicima sustavno slabljena.

Mapa otuđenog (g)rada izrađena je u sklopu petog jubilarnog Marša solidarnosti u Zagrebu, 17.11.2012. godine u organizaciji Mladh antifašista Zagreba i Muzej kvarta udruge Kontraakcija. Događaj će ugostiti Kulturni centar Peščenica kroz platformu Kvartura.

Marš solidarnosti podržava i borbu kolektiva ReciKlaonica za proizvodnju prostora i zajednice na ruševinama opljačkane Zagrepčanke, sada ugrožene zemljišnim špekulanatima u sprezi s korumpiranim gradskim strukturama.