Javni prostor mora biti dostupan bez komercijalnih barijera
Intervju sa Teodorom Celakoskim, Tomislavom Domesom i Tomislavom Medakom, članovima inicijative Pravo na grad
Public spacehas to be accessible without commercial barriers
Interview with Teodor Celakoski, Tomislav Domes and Tomislav Medak, members of the Initiative Right to the city
15.08.2012.
Pravo na grad je inicijativa usmjerena protiv upravljanja prostorom na štetu javnog interesa i isključivanja građana iz odluka o prostornom razvoju Zagreba.
Right to the city is an initiative aimed against management of space that goes against public interest and excludes citizens from the decision making process in development of Zagreb.
Protest u Varšavskoj ulici 2008. godine (foto: Pravo na grad)
..
Protest in Varšavska street in 2008 (photo: Right to the City)
..
Što se desilo s Varšavskom ulicom u Zagrebu i kako je tako mala pješačka ulica uspjela okupiti velik broj građana?
Varšavska, odnosno pretvaranje dijela pješačke zone u toj ulici u samom centru Zagreba u ulazno-izlaznu rampu za podzemnu garažu privatnog shopping centra, bila je zadnja i najneprihvatljivija faza izvedbe projekta „Cvjetni prolaz“ Hoto grupe protiv kojeg su Pravo na grad i Zelena akcija započeli kampanju još 2006. godine. Projekt je uključivao rušenje zaštićenih povijesnih zgrada, povećanje izgrađenosti unutar već izgrađenog bloka za više od 100 posto, izgradnju podzemne garaže koja privlači veliku količinu automobila u središte grada te, budući da je centar zamišljen u pješačkoj zoni, izgradnju ulazne rampe u tu garažu u javnoj ulici. U trenutku kad je predstavljen javnosti, takav je projekt prema važećim pravilima, Generalnom urbanističkom planu, bilo nemoguće izvesti. No nizom pogodovanja, usprkos snažnom protivljenju javnosti, gradska ga je vlast omogućila.
Zašto je gradski javni prostor bitan?
Javni prostori nam jamče zadovoljavanje nekih temeljnih potreba kao što su mogućnost odmora ili susretanja, ali i ostvarivanje političkih prava kao što su pravo na slobodno kretanje, javno okupljanje i iskazivanje mišljenja. Često su to prostori intenzivne socijalnosti u kojima se individualna i društvena egzistencija može reproducirati u političkom i materijalnom pogledu. Za punu realizaciju tih konstitutivnih dimenzija slobode i jednakosti javni prostor i njegove funkcije moraju biti dostupni bez komercijalnih barijera i bez društvenog isključivanja. Međutim, budući da je suvremeni grad oblikovan i organiziran procesima kapitalističke proizvodnje i potrošnje, konkretni javni prostor uvijek nastaje u sistemičkoj tenziji naspram kapitalističkog programa grada. On je izuzetak koji kapitalistički sistem mora osigurati za socijalnu reprodukciju radne snage i potrošnju, ali je on i proces u kojem se intenzivna socijalnost gradi kao izuzetak iz kapitalističkog programa. To je njegova ambivalencija. Formalni javni prostor ulice ponekad je prostor javnog života kada ga okupiraju demonstranti, a ponekad je prostor komercijalizacije i komodifikacije kada ga okupiraju terase kavana. Investicijski ciklusi u gradogradnji su spori i povrati od ulaganja su neizvjesni - zbog toga su uostalom često generator cikličke izmjene ekonomskog rasta i krize. Budući da javne prostore često karakterizira intenzivna socijalnost, takvi su prostori pogotovo privlačni investitorima jer nude povlaštenu poziciju koja ima karakter monopolne rente - mogućnosti da se osiguraju povećani povrati zbog intenziteta tako koloniziranog javnog prostora.
What happened with the Varšavska Street in the center of Zagreb and how come that such a small pedestrian street brought together such a large number of citizens?
There has been a conversion of a pedestrian area into an access area for the underground garage of a private shopping mall. It was the last and the least acceptable phase of the "Cvjetni prolaz" project by Hoto group, against which the Right to the City and Green Action started a campaign in 2006. The project included the demolition of protected historic buildings, an increase of floor area ratio inside the existing block for more than 100%, the building of an underground garage that attracts a large number of cars to this public street. At the time when it was first presented to public, the project was impossible to realize due to the building regulations and the City Master Plan. The city administration enabled it by a series of favoring.
Why is public space so important?
Public space guarantees that our basic needs, such as opportunities to relax or meet, can be met, but also fulfills our political rights like the right to free movement, gatherings and expressing opinion. These spaces are often spaces of intensive sociality, in which the individual and social existence can reproduce in both political and material terms. For a full realization of these constitutive dimensions of freedom and equality, public space and its functions have to be accessible without commercial barriers and social exclusion. However, since the contemporary city is designed and organized by processes of capitalist production and consumption, a specific public space is always created in a systemic tension against the capitalist city program. It is the exception in which the capitalist system needs to provide for the social reproduction of labor and consumption, but it is also a process in which the intense sociality is built as an exempt from the capitalist program. This is its ambivalence. The formal public space of the street is sometimes the space of public life once it’s occupied by protesters, and sometimes the space of commercialization and commoditization when occupied by cafes. Investment cycles in urban development are slow, and returns on investments are uncertain – this is why they are often the generator of the cycles of economic growth and crisis. Since public spaces are often characterized by an intense sociality, such spaces are particularly attractive to investors, because they offer a privileged position that has the character of monopoly rents - the ability to provide higher returns because of the intensity of such colonized public space.
"Totalna rasprodaja", protest na Cvjetnom trgu (foto: Sandro Lendler)
..
"Total Sellout", protest of Cvjetni square (photo: Sandro Lendler)
..
Čitav proces je postao javno vidljiv s arhitektonskim natječajem. Kako se režim koristio arhitekturom i urbanizmom tijekom cijelog procesa?
Da bi se stvorio privid javnog procesa, investitor je na samom početku, očito u dogovoru s gradskom vlasti, organizirao anketni urbanističko-arhitektonski natječaj. U stručni sud za ocjenu pristiglih projekata bio je uključen veći broj predstavnika gradskih institucija - pročelnici gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada, zavoda za prostorno planiranje i zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Iz ovog je odmah u početku bilo jasno da se ne radi samo o planu privatnog investitora, nego i o ozbiljnoj namjeri Grada. Kao i u mnogim drugim slučajevima, ta se namjera i odluka legitimirala mišljenjem struke, ponajprije arhitektonske i urbanističke, ali i prometne. Pokazalo se, dakako, da je za svaku političku odluku moguće pronaći stručnjaka i stručni argument koji će je opravdati.
Akciju u Varšavskoj karakteriziralo je i snažno medijsko djelovanje. Kako je ono utjecalo na mobilizaciju građana?
Često su performativne i vizualno atraktivne javne akcije zaobilazile zatvorenost i ignoranciju mainstream medija i osigurale vidljivost i prepoznatost poruka u javnosti. Prvo uključivanje građana uslijedilo je početkom 2007. peticijom protiv devastacije Cvjetnog trga i Donjeg grada koju je potpisalo preko 54 tisuće građana. Zahvaljujući stečenoj reputaciji, tek nakon više od godine dana kampanje, u siječnju 2008., organiziran je prvi veliki prosvjed na koji se odazvalo između 4 i 5 tisuća građana.
Otpor je kulminirao blokiranjem gradnje rampe u Varšavskoj ulici u prvoj polovici 2010. godine i formiranjem živog zida u kojem je sudjelovalo više tisuća građana, a njih preko 150 je i uhićeno. Kako je bilo organizirano zauzimanje?
Zauzimanje Varšavske u sklopu kampanje "Ne damo Varšavsku!" bilo je moguće zbog angažmana predane grupe stotinjak aktivista i masovne podrške građana kampanji. Početni impulsi inicijative Pravo na grad nastali su iz zajedničkih aktivnosti zagrebačkih organizacija vaninstitucionalne kulture, organizacija mladih i ekoloških organizacija u Zagrebu još 2005. godine. I dok su te organizacije sve vrijeme podupirale kampanju protiv projekta Cvjetni i izgradnje garaže, a ljudski nadasve u ranoj fazi tijekom peticije protiv projekta, sama kampanja vođena je kroz kompleksnu strukturu. Na dnevnoj bazi kampanju je vodio uži tim članova Prava na grad i Zelene akcije. Javne akcije taj tim je osmišljavao i dogovarao s užim krugom od - na vrhuncu kampanje - stotinjak aktivista. Uz aktivističku grupu, kampanja se oslanjala na grupe eksperata i javnih ličnosti koji su pomagali u pravnom osporavanju projekta i javnim istupima. U većim planiranim akcijama aktivistima se pridruživala uža grupa od petsto građana od povjerenja, a na velikim javnim akcijama i demonstracijama pridruživala im se i široka grupa od preko dvije tisuće građana koji su se preko internetske forme prijavili za sudjelovanje u živom zidu za Varšavsku i koji su pozivani SMS-om.
Tako izgrađena struktura omogućila je kontinuiranu višegodišnju kampanju i višekratno zauzimanje Varšavske prije no što je policijska represija otvorila put realizaciji projekta Cvjetni i konačnom izvlaštenju dijela Varšavske ulice.
The whole process became publicly visible through the architectural tender. What was the role of architecture and urbanism throughout the process?
To create an illusion of a public process the investor organized, apparently in agreement with the city municipality, an architectural tender. The professional jury chosen to evaluate the submitted projects included a number of city representatives – the directors of the City Office for Strategic Planning and Development, the Institute for Urban Planning and the Institute for Protection of Heritage. It was clear from the beginning that this was not just a case of one private investor’s plan, but a part of City administration’s intentions as well. As in many other cases, this intention was legitimized mainly through the opinion of the architectural and urban-planning profession, as well as traffic engineers. It turned out, however, that it was possible to find experts and professional arguments to justify any political decision.
The actions in Varšavska Street were followed by a strong media engagement. How did it affect the mobilization of citizens?
The performative and visually attractive public actions often circumvented the ignorance of mainstream media and ensured visibility and recognition of these messages in the public arena. The first involvement of citizens started in early 2007 with the petition against the devastation of Cvjetni Square and the Downtown, signed by more than 54,000 people. Thanks to the gained reputation, after more than a year of campaigning, the first major protest was organized in January 2008 when 4,000-5,000 people participated.
The resistance culminated in 2010 when the construction of the access ramp in Varšavska Street was blocked by forming of a "human shield" that involved several thousand citizens of which over 150 were arrested. How was the occupation organized?
The occupation of Varšavska Street, as a part of the campaign "We will not give Varšavska away!” was possible due to the engagement of a committed group of hundreds of activists and a massive citizens' support. The initial momentum of the initiative Right to the City emerged from the joint activities of Zagreb's non-institutional cultural organizations, youth and environmental organizations back in 2005. While these organizations supported the campaign against the project Cvjetni and its garage all the time, and particularly in its early stage of collecting signatures against the project, the campaign itself was conducted through a complex structure. On a daily basis the campaign was led by a core team of Right to the City's and Green Action's members. The team conceived and arranged public actions with approximately a hundred activists - at the campaign's culmination. Apart from the activist group, the campaign relied on a group of experts and public figures who helped in the legal dispute of the project and in public appearances. For larger planned actions, activists were joined by a restricted group of 500 reliable citizens, while at large public events and demonstrations they were supported by a larger group of over 2,000 citizens who registered online for participating in the Human Shield for Varšavska and were called via SMS. A structure built in that way allowed a continuous campaign through several years and several occupations of Varšavska before police repression opened the way for the realization of project Cvjetni and the final expropriation of a part of the Varšavska Street.