praksa zadrugapula

Odlučili smo javno istupiti i podržati zaposlenike Konzervatorskog odjela u Puli kao i radnike Ministarstva kulture koji su već punih tjedan dana predmet medijske hajke i poziva na linč u orkestraciji vladajućih stranaka. Takvom hajkom političari konstruiraju krivca kako bi odvratili pažnju od suštine problema, a to je fijasko projekta Brijuni rivijera.

Povod ovakvog divljanja vlasti u posljednjih tjedan dana u Puli je proglašenje (između ostalog) otoka sv. Katarina kulturnim dobrom. Pulska grupa se od samog početka svog djelovanja bavi prepoznavanjem svih postojećih kvaliteta na Katarini i Monumentima, gdje smo još 2006. godine organizirali međunarodnu arhitektonsku radionicu. Osim bogate povijesne dimenzije koja postoji na ovom jedinstvenom kvadratnom otoku (činjenice da je taj otok bio središte hidroavionske industrije austrougarske monarhije), od ogromne hale za hidroavione sa svojom vitkom čeličnom konstrukcijom do zgrada u racionalističkom stilu talijanske predratne moderne, nama je kao grupi bila bitna i sadašnjost Katarine te kvalitete koje su na njoj i danas moguće. A ono za što se već pet godina zalažemo je da Katarina, osim kulturnog dobra, postane i naše zajedničko dobro, odnosno komunal. Tu ideju, kao i povijesne i prostorne kvalitete Katarine smo već prezentirali širokoj međunarodnoj javnosti u Milanu, Veneciji, Ljubljani, Beču, Istanbulu, Bariju, New Yorku, Berlinu, Londonu, Madridu, Los Angelesu i mnogim drugim gradovima svijeta, a taj rad je ove godine predložen da predstavlja Hrvatsku na bijenalu arhitekture u Veneciji.

Otok Katarina je neosporno kulturno dobro, a svi koji se bore tu činjenicu diskreditirati brisanjem otoka sa liste kulturnih dobara nisu ništa drugo do vandali- isti oni koji su svojim neizvedivim megalomanskim vizijama spriječili korištenje vojnih zona te prepustili ovaj prostor zubu vremena i na taj način ga i devastirali. U slučaju da se Vlada odluči na barbarski čin brisanja sa registra kulturnog dobra ne znamo što nam preostaje prezentirati na Bijenalu u Veneciji ukoliko predstavljamo mjesto u kojem je kultura predmet javnog linča?

 Osim što je zastrašujuće nazivati ljude, koji stručno rade svoj posao, mafijom i kriminalcima, ovakav oblik medijskog linča mogao bi imati dalekosežne posljedice ukoliko se na vrijeme ne odupremo ovakvom poništavanju uloge znanja i stručnosti. Fizički napad na Slavena Tolja, primjer je posljedica ovakve hajke na neistomišljenike. Oštro osuđujemo ovaj napad i ovom prilikom ponavljamo da dajemo punu podršku dubrovačkoj inicijativi "Srđ je naš".

Ovakva medijska hajka nad kulturom, koju su vladajući upriličili, jasan je znak da njihov režim ulazi u svoju posljednju fazu u kojoj su desetogodišnje “vizije” dočekale svoj konačni poraz, no ne možemo dopustiti da za svoj neuspjeh prozivaju ljude koji savjesno rade na boljoj nam zajedničkoj budućnosti.