Katarina dokument
13. Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana - Bari 2008
Katarina document
13th Biennial of Young Artists from Europe and the Mediterranean - Bari 2008
01.06.2008.
Međutim, Sredozemlje ponovno ispoljava atribut koji mu je oduvijek bio karakterističan, a to je sukob. Jednakom brzinom kojom raste neoliberalna želja za eksploatacijom, raste i broj nezadovoljnih koji se ne srame pružiti otpor. Prvi otpor neoliberalizmu pruža nestabilni sustav političke vlasti, koji je dodatno oslabljen visokim stupnjem korupcije. Drugi otpor pruža sama obala, odnosno složeni imovinsko-pravni odnosi koji se na njoj nalaze. Treći otpor kapitalu pružaju ljudi, kojima je sredozemna obala, kao poveznica sa čitavim svijetom, važnija od državnih interesa zemlje u kojoj žive. A vrhunac otpora koji ljudi mogu pružiti je da sami stvaraju nove uvjete korištenja napuštene obale, ne obazirući se na globalni kapital ili nacionalni interes.
Pulska grupa djeluje vođena tom idejom, postavljajući pritom hipotezu da će iz tog sukoba proizaći inovativna rješenja za preporod sredozemne obale.
However, in the current moment the Mediterranean reacts with behavior which has always been immanent to it – with resistance. The growth of persons who feel injustice and who are not afraid to resist is equivalent to the growth of neo-liberal desire for exploitation. The unstable political system which is additionally weakened with high level of corruption is the first line of resistance toward the neo-liberal economy. Second line of resistance is manifested directly in the coastal area through the unstable legislation and complex property relations. The third line of resistance is drawn by the people who are aware that the Mediterranean Sea, which connects them to the whole world, is more important than the political interest of their State. The highest level of this resistance that people can give is to autonomously create new conditions for utilization of the abandoned coast, without concerning the power of the global capital or the national interest.
Guided by these ideas, Pula's group strongly believes that only through the act of resistance new innovative solutions for the transformation of the Mediterranean can emerge.
Katarina je otočić u središtu Pulskog zaljeva. Korišten je kao baza za hidroavione do 1.svj.rata, ronilački centar do 1990., a vojska ga u potpunosti napušta 2003. godine. Od tada otok prolazi kroz razdoblje devastacije, pljačke, ali i sve češćeg privremenog korištenja za potrebe glazbeno-kulturnih festivala, ribolova, sporta, itd.
Otok Sv. Katarina trenutno prolazi kroz dugotrajnu transformaciju tipičnu za hrvatsko obalno područje; od državnog upravljanja preko pražnjenja, pljačke i ilegalnog korištenja prema nadolazečoj privatizaciji. Iako je privatizacija krajnji državni cilj za takva područja stvarna privatizacija u praksi se rijetko događa. Zbog toga zaključujemo da postoje jake snage koje se protive privatizaciji obalnog područja, a otok Katarina služi nam kao primjer proučavanja, ali i kao simbol tog otpora. Ovaj Dokument sastavlja i potpisuje Pulska grupa koja je nastala 2006. godine upravo na otoku Katarina.
Katarina is a small island in the middle of Pula’s Bay. It was used as a hydro basis up to the First World War and a diving center up to 1990. to be completely abandoned by the year 2003. From that year on, the island passes through a period of devastation, plunder, but also a temporary use for the needs of music and cultural festivals, fishing, sports, etc.
Katarina Island nowadays is passing through a long-term transformation paradigmatic for the Croatian coastline; from a state governing to empting, plunder and illegal use to the upcoming privatization. Although privatization is the final goal of the State, a real privatization rarely occurs in praxis. For these reasons we conclude that there are strong powers that oppose to the privatization of the coastal zone, and Katarina Island is both an example for investigation and a symbol for this resistance. This Document was made and signed by Pula’s Group that was created in the year 2006. on that very island of Katarina.
Predstavljena kronologija prikazuje dugotrajno stanje u kojem se grad Pula nalazi. Grad se u posljednjih deset godina navikao na napeto stanje koje potenciraju vladajuće strukture, a koje se ostvaruje pomoću stalnih najava da će promjena doći uskoro. Grad se navikao na laž koju politika svakodnevno proizvodi, a navikao se i ignorirati tu laž te živjeti svakodnevicom kao da država i kapital ne postoje. Nakon deset godina nitko se više ne uzrujava na najavu da će se megalomanski turistički komplesk u Puli realizirati u roku od godinu dana. Svima je jasno da se on neće nikada realizirati te da će i dalje moći nesmetano koristiti zemlju koju država želi, ali ne može komercijalizirati. Međutim, svima je jasno da ista ta megalomanska politika spriječava sitne korake, pomoću kojih bi se ta ista obala odavno prenamijenila legalnim putem.
Kronologija događaja počinje netom prije smrti hrvatskog nacionalnog vođe Franje Tuđmana, kada se već naslućuju političke promjene u zemlji. Prvi događaj koji je obilježio proces prenamjene obale bile su demonstracije u Fažani, a organizirala ih je politička stranka koja je danas glavni promotor turističke eksploatacije obale - IDS sa Ivanom Jakovčićem na čelu. Od tog događaja pa do danas kronologija prati razvoj te stranke i njenih čelnih ljudi (Ivan Jakovčić, Damir Kajin, Veljko Ostojić, Valter Drandić, Boris Miletić) od pokreta otpora, koji se zalagao za slobodnu obalu, do despotske stranke koja se zalaže za nastajanje eksluzivnih turističkih resorta, sudjelujući u tome sa deničarskom strankom HDZ protiv čije politike su protestirali deset godina ranije. U tom procesu političke aktere prati serija nelegalnih radnji, financijskih i zemljišnih malverzacija, sukobljavanje sa nezavisnim medijima i novinarima, nepopuštanje pred pritiscima javnosti koja je zahtjevala njihovo odstupanje, raspisivanje referenduma, sudjelovanje u izradi planova, itd.
Kronologija obiluje informacijama koje su ključne za razumijevanje problema s kojim se današnji korisnici napuštene obale suočavaju. Dva najvažnija problema, koja su oduvijek bila prisutna, su konsenzus svih političkih aktera i stranaka oko turističke eksploatacije bivših vojnih zona i netransparentnost samog procesa prenamijene obale, koji isključuje bilokakav razgovor ili sudjelovanje lokalnog stanovništva. Suočeni sa takvim problemima korisnici odabiru legitimne načine djelovanja koji često nemaju pravno pokriće. Ali to je karakteristika djelovanja i vladajuće političke sfere jer je u nekoliko navrata ponovila proces rada u kojem državno-pravni sustav gubi strpljenje zbog vlastite tromosti te se odlučuje na brzoplete nelegalne poteze. Posljednji takav korak je bio raspisivanje međunarodnog prednatječaja za investitore nad zemljištem koje još uvijek nema uređenu vlasničku strukturu niti važeće prostorne planove.
The presented chronology shows a long-term condition of the town of Pula. During the last ten years the town got used to a tense situation intensified by the governing structures, a situation that is made by frequent announcements that changes are going to come soon. The town got used to a lie that politics creates every day; it got used to ignore that lie and live daily as if the State and capital did not exist. Ten years after, nobody gets upset by the announcement that a huge tourist complex will be built in Pula in a year. It is obvious that it will never be realized and that everyone will continue to use this land freely. It is a land that the State wants, but is unable to commercialize. However, it is clear to everyone that the very same megalomaniac politics is obstructing any small step that could eventually allow reusing the coast in a legal way.
The chronology starts right before the death of the Croatian national leader Franjo Tudjman, when political changes in the country could be foreseen. The first happening that signed the process of the coastal reuse was the demonstration in Fazana, organized by IDS - the political party that is today the main promoter of the tourist exploitation of the coast with Ivan Jakovcic as leader. From that event onward the chronology follows the development of this party and its leaders (Ivan Jakovcic, Damir Kajin, Veljko Ostojic, Valter Drandic, Boris Miletic) from its resistance fighting for a free coast to a despotic party that supports the realization of exclusive tourist resorts, collaborating with the right-wing party HDZ against which they had protested ten years ago. In this process, the political actors are involved into a series of illegal actions, financial and land malversation, confrontation with independent media and journalists, persisting to public pressure that was demanding their resign, a referendum, participating in planning, etc.
The chronology abound in key information for understanding the problem that faces today users of the abandoned coast. Two main issues, that have always been present, are the consensus of all political actors and parties about tourist exploitation of former military zones and suppression of the process of a coastal reuse that excludes any debate or participation of local inhabitants. Faced with these problems, the users choose legitimist ways of action that are often illegal. However, this is also a way of action of governing structures that have lost patience several times because of its own slowness and turned to hasty illegal actions. The last of these steps was the international call for tenders for investments into the land that was still lacking of a clear ownership and valid spatial plans.
Katarina
Današnje stanje na lokaciji napuštenih vojnih zona najslikovitije se može opisati terminom Komunal. Komunal je stari istarski naziv koji označava «ničiju zemlju» tj. zemlju koju svatko smije eksploatirati, gdje je ispaša stoke ili siječa stabala dozvoljena svima. Komunal se ne koristi samo za zemlju koja je u javnom vlasništvu, pojedino privatno valsništvo također postaje komunal, ako se vlasništvo ne ispoljava u korištenju tj. ako je zemlja zapuštena. Stoga je definicija komunala da je to zemlja koju svi korsite, a ne pripada nikome. Sve učestalijim korištenjem zone Katarina, taj prostor polako prelazi iz početne faze, u kojoj je područje samo stradavalo, u drugu fazu, u kojoj sve stalniji korisnici razvijaju emotvnu vezanost uz područje i počinju ga tretirati kao vlastito. Komunal tako postaje ključni termin za razumijevanje i daljnje razvijanje obnove napuštene gradske obale.
U razdoblju u kojem vlada intenzivna želja svih političkih struktura za pretvotbom atraktivnog područja uz obalu, u kojem pulskom obalom gospodari Hrvatski Fond za Privatizaciju, pojam Komunal stvara izuzetno dinamičan i kreativan trenutak – trenutak u kojem društveno vlasništvo ponovo nalazi svoj smisao i argument postojanja.
Katarina Komunal
The situation of today on the ex-military zones can be picturesquely described by the term “Komunal”. “Komunal” is an old Istrian substantive that names no man’s land, that is, a land that can be exploited by everyone, on which pasture or felling is allowed. Komunal is used not only for a land that is public ownership, but also private property can become komunal, if it is not exploited remaining neglected. The Komunal is defined as land that is used by everyone, but it belongs to no one. With a more frequent use of Katarina zone, this space develops from a first faze, in which it was only subject to destruction, to a second faze, when frequent users develop an emotional connection to land starting to treat it as their own land. In this way, Komunal turns into a key term for understanding and further regeneration of the abandoned city coast.
In a period when an intense desire for transformation of attractive coastal zones is present in all political structures; in which Pula’s coast is governed by the Croatian Privatization Fund, the term Komunal creates an extremely dynamic and creative moment- a moment in which public property again finds its purpose and argument for existence.
