bool(true) bool(false) bool(false)

Crveni plan Pule

slika grada u vremenu kasnog kapitalizma

Red plan of Pula

the image of the city in the age of late capitalism


Istraživanje / Research

01.03.2008.

Pulska grupa

Crveni plan je plan za grad koji se nalazi u alarmantnom (crvenom) stanju. Prvi korak u izradi takvog plana je uočavanje crvenih ili kriznih polja. U tu svrhu proizvedena je «mapa krize» grada Pule koja prikazuje jednu sliku grada u vremenu kasnog kapitalizma.

Red plan is a plan for the city that is in an alarming (red) state. As a first step in the creation of such a plan, we need to locate the red or critical spots. In order to do that, we created a "crisis map" of Pula: an image of the city in the age of late capitalism.

Umanjivanjem utjecaja javnih institucija kroz neoliberalnu tranziciju, stvorena je podloga za kontinuiranu krizu koju je najlakše uočiti u gradovima. Efekti te krize vidljivi su u nizu malih događaja koji odražavaju neefikasnost današnjeg načina uređivanja grada. Intenzitet i frekventnost tih događaja s vremenom rastu, te postaju vidljivi u gradskoj svakodnevici. Grad se raspada na bezbroj pojedinačnih interesa, rastrgan je dugotrajnim nemirom i nezadovoljstvom. Nitko ne može predvidjeti gdje će i kada buknuti novi prosvjed protiv neke prostorne intervencije – pobune su nekontrolirane. Međutim, te nekontrolirane pobune, osim što razaraju grad, stvaraju jedan novi sustav djelovanja u njegovoj sredini. Taj sustav je zasnovan na konfliktu kao najčešćem načinu komuniciranja, stoga se može govoriti i o novom shvaćanju grada kao nemirnom polju sukoba.

U današnjem gradu građani ne mogu utjecati na raspodjelu viška vrijednosti koji se u njemu stvara, a gomilanje tog viška u pojedinim dijelovima prostora stvaraju još veću bijedu u ostatku grada. Neoliberalni grad uništava komunalne vrijednosti i javne institucije te direktno oštećuje širi gradski sustav koji ovisi o javnim investicijama. Dugotrajnom tranzicijom iz socijalističkog u neoliberalni ekonomski model nije stvoreno samo slobodno tržište i privatno poduzetništvo – stvorena je i podloga za eskalaciju korupcije u javnom sektoru. Korupcija znači nelegalno iskorištavanje javnog sustava za ostvarivanje privatne dobiti umanjivanjem općih interesa, a javlja se uvijek pri prelasku iz jednog modela vladavine u drugi, kada se ustaljena pravila više ne poštuju, a nova još nemaju čvrste mehanizme djelovanja. Tada korupcija trijumfira, tvrde Michael Hardt i Antonio Negri u knjizi Multituda.

Korumpirani sustav koji bi trebao jamčiti opći interes, u nemogućnosti je ostvariti ikakav napredak komunalnih vrijednosti. A grad, kao središte takvih vrijednosti, prepušten je samostalnom načinu razvoja, kakav god on bio. U tom okviru treba promatrati sve oblike demonstracija, prosvjeda, peticija i drugih pobuna koje se sve češće pojavljuju u gradovima. One su usmjerene prema kritici nepravedne preraspodjele vrijednosti u javnim institucijama, jer nije sigurno da će se te vrijednosti zadržati u polju općeg interesa, a još je manje siguro da će se one prenamijeniti za unapređivanje razvijanje javnog interesa. Posljednji protest koji se dogodio u Puli, usmjeren je protiv uspostavljanja suvremenog nivoa gospodarenja otpadom na gradskom deponiju Kaštijun. Taj prosvjed nije usmjeren protiv nove tehnologije zbrinjavanja otpada, nego protiv političke moći koja odlučuje bez zastupanja onih koji žive u neposrednoj okolici odlagališta, čija će se kvaliteta života pogoršati tom intervencijom.

S obzirom da je uređenje grada od početka modernog doba bilo prepušteno javnim institucijama, koje danas prolaze kroz neizvjesnu tranziciju u kojoj korupcija raste, urbanizam gubi oslonac u službenim organima vlasti. Buduće planiranje grada mora se osloniti na nove oblike transparentnijih organizacija, koje bi bile sposobne provoditi njegov ujednačeni razvoj. S obzirom da je to polje društvenih i političkih pitanja, današnji urbanizam može jedino opažati i pratiti nemire koji se događaju, te razvijati teoretski model uređenja novog grada. Ova mapa Pule je korak prema stvaranju tog modela.

The neoliberal transition diminished the influence of public institutions and, consequently, created the basis for a continuing crisis that is most visible in cities. The effects of this crisis appear in many separate events that point out the inefficacy of today's city planning. These events are becoming more intense, frequent and more visible in the everyday life of the city. The city is disintegrating along the lines of infinite particular interests, torn apart by unrest and discontent. No one can predict where the next protest against some spatial intervention will take place -- the revolt is out of control. However, these revolts do not simply cause damage to the city; they are examples of how to act in this city. Since that system is based on conflict as the main mode of communication, we can speak of an emerging understanding of the city as a restless field of conflicts.

The citizens of the contemporary city cannot influence the redistribution of the surplus value produced in it. The accumulation of surplus in some parts of the city creates even more poverty in other parts. The neoliberal city destroys communal values and public institutions and directly damages the wider city system that depends on public investments. The neverending transition from socialist to neoliberal economy did not result only in the creation of a free market and private entrepreneurship, it also brought about an escalation of corruption in the public sector. Corruption, an illegal deviation of the public system, takes place when the public interest is marginalized and private profit becomes the system’s primary goal. Corruption is unavoidable in periods of transition, when old rules are no more valid and new ones have not yet been firmly implemented. It is then that corruption triumphs, as Michael Hardt and Antonio Negri argue in Multitude.

A corrupt system, that is otherwise supposed to guarantee the general interest, cannot in any way advance common values. As the center of those values, the city is left to its own devices in a process of autonomous development . It is in this context that we have to view various demonstrations, protests, petitions and other forms of revolt that are becoming more and more frequent in cities. They aim toward a critique of the unjust redistribution of value in public institutions, since it is uncertain whether these will reflect the general interest, or even remotely promote the public interest. The last protest that took place in Pula was directed against the modernization and enhancement of the city landfill Kaštijun. However, the protest was not aimed against new landfill technologies, but against the political power that makes decisions without actually representing the people who live in the landfill area, and whose quality of life will decline thanks to that intervention.

Since the beginning of modernity, urban planning has been the task of public institutions. Today, these institutions are going through an uncertain transition in which corruption is ever growing. Because of that, urbanism can no longer count on the support of the official authorities and their government apparatuses. The future urban planning must rely on new forms of transparent organizing that would be able to maintain a more sustained development of the city. Since these are social and political issues, contemporary urbanism can only observe and keep track of the present disturbances and develop a theoretical model for new city planning. This map of Pula is a step in that direction.

--

Iskustva

Kao izvor podataka za izradu «mape krize» korištene su novosti objavljene u gradskoj kronici «Glasa Istre» kroz 2007. godinu. Događaji su strukturirani po različitim kategorijama djelovanja (pobune, demonstracije, žalbe, okupacije, deložacije, bespravna gradnja, male komunalne akcije, radne akcije). Osim toga karta prikazuje prostore gdje se mogu očekivati budući konflikti – napuštene objekte u gradu, substandardna naselja i neasfaltirane ceste.

Najčešći razlozi pobuna su protivljenje prijedlozima urbanističkih planova (Park grada Graza i ostali parkovi u gradu, Sisplac, Štinjanska vala, Katarina, Valelunga, Bunarina, Kaštijun, cesta uz OŠ Vidikovac, protivljenje izgradnji zgrade na lokaciji školskog igrališta na Kaštanjeru), komunalna neopremljenost naselja (Štinjan, Veli Vrh, Gregovica, Kaštanjer, Busoler), konflikti nastali deložacijom Fort Bourgignona i stanara «Rozih zgrada» u Šijani ili pojedini slučajevi poput borbe protiv privatizacije društvenog vlasništva na Stoji, slučaj stanara bungalova na Valovinama koji godinama čekaju stanove, prosvjed zbog nedostatka parkirališta na Monte Zaru, itd. Način izvođenja pobune je najčešće peticija, prosvjedovanje stanara na ulici, demonstracije, sadnja stabala i različite radne akcije.

Žalbe su slučajevi o kojima je javnost informirana, ali koji se nisu razvili do nivoa pobune. Građani koriste lokalne medije kao oruđe pritiska na vlast nadajući se skorom rješavanju problema. Razlozi su također nedovoljna komunalna opremljenost sa cestama, kanalizacijom, rasvjetom, igralištima, javnim prijevozom (Veruda Porat, Valdebek, Trg Kralja Tomislava, Valmade, Škatari, Šikići, Monte Šerpo, Labinska ulica, Štinjan), okupacije i deložacije (barake kod elektromlina, garaže Brioni Pula, glavna tržnica, multimedijalni centar Rojc) te propadanje i neodržavanje grada (cijela povijesna jezgra, lukobran, kupalište Stoja). Posebni slučajevi žalbi tiču se legalizacije bespravne gradnje na Monte Turco i Barakama na Stoji, prometnog problem na istočnom ulazu u grad, organiziranja «Motorola» party-a u Areni, kojeg je gradska uprava odobrila ili neadekvatna pozicija farme Agrokoka. Sve te lokacije potencijalni su prostori novih pobuna.

Iako je većina slučajeva prezentiranih na mapi kritika postojećih odnosa u gradu, rijetki su primjeri samoinicijativnih akcija koji mijenjaju sadašnje uvjete, ali nažalost ne i odnose. To su akcije čišćenja zelenih površina i podmorja, uređivanje pješačkih staza, pošumljavanje gradskih parkova, grafiti i oslikavanje fasada.

Poseban oblik akcije koji spaja institucionalno i samoinicijativno djelovanje, je projekt gradske uprave pod nazivom «male komunalne akcije» - M.K.A. Projekt funkcionira na način da stanovnici preko mjesnih odbora predlažu gradskoj upravi koje stvari su nužne za uređenje susjedstva, a uprava osigurava sredstva za njihovo provođenje. Međutim, sadašnji tempo realizacije tih akcija manji je od rasta novih problema, stoga takav sustav treba bitno unaprijediti. Osim toga, mjesni odbori su u posljednjih 10-ak godina izmijenjeni iz samoupravnih zajednica u političko tijelo, čiji su članovi predstavnici političkih stranaka. Tim potezom je lokalnim zajednicama oduzeta autonomija, te sada predstavljaju najužu kapilaru korumpirane političke sfere. Stoga su mjesni odbori češće izvor konflikata nego mjesto konsenzusa.

«Da bi se osiguralo odlučivanje o svakodnevici ono mora biti spušteno na manje teritorijalizirane socijalne jedinice. Dakako, odlučivanje bez financijske samostalnosti samo je fiktivno odlučivanje. Zbog toga bi sve odluke na razini manjih teritorijalnih jedinica morale biti praćene i odgovarajućim stupnjem pravne i financijske samostalnosti, koja bi osiguravala provođenje donesenih odluka.» piše Ognjen Čaldarović, a isto vrijedi i u slučaju M.K.A.

Za bolju orijentaciju mapi su dodane trase najvažnijih prometnica koje su planirane  u današnjim planovima – to je proširenje postojeće obilaznice i izgradnja nove (druge) obilaznice. Ako se gradska obilaznica doživljava kao granica grada, vidljivo je da će izgradnjom nove obilaznice u gradski organizam ući niz substandardnih, čak i bespravnih, naselja od Monte Šerpo, preko Monte Turco, do Šikića i Škatara, čak i sadašnji gradsko odlagalište otpada Kaštijun. Integracija tog dijela Pule u gradski organizam najveći je izazov koji tek treba uslijediti. Naselja uz postojeću nedovršenu obilaznicu još nisu potpuno integrirana u grad, iako se doživljavaju kao njegov sastavni dio (Šijana, Monvidal, Kaštanjer, Gregovica, Veruda Porat). Vidljiva je serija pobuna na toj liniji, a one su gotovo sve izazvane nedostatkom komunalne opreme, čiju izgradnju stanari očekuju već 40-ak godina. Uz trasu buduće obilaznice situacija je drugačija po tome što se građani tih naselja učestalo žale na iste probleme, ali zajednička inicijativa prosvjedovanja nije izvedena.

Experiences

The data used for the creation of this map was taken from the city section of the local daily newspaper Glas Istre  in the year 2007. The events are categorized according to the type of activity (revolts, demonstrations, complaints, occupations, evictions, unauthorized construction, small communal actions, volunteer work. Apart from that, the map shows the points of potential future conflicts: abandoned buildings in the city, substandard settlements and dirt roads.

The most common cause of revolt is the opposition to urban planning proposals (Park of the city of Graz and other city parks, Sisplac, Štinjan Bay, Katarina, Valelunga, Bunarina, Kaštijun, the road along Vidikovac elementary school, resistance to the proposed construction at the site of the school playground in Kaštanjer), to the lack of city services  (Štinjan, Veli Vrh, Gregovica, Japodska Street, Busoler), then conflicts spurred by the eviction of Fort Bourgignon and the “Pink buildings” in Šijana, or individual cases of opposition to the privatization of communal property, like the case of temporary residents of the Valovine camp site who have been waiting for appropriate accommodation for years, the protest for a parking lot in Monte Zaro, etc. The revolt usually takes the form of a petition, a street protest, demonstration, planting of trees and various kinds of volunteer work.

Complaints refer to those cases that the public is informed about, but that didn’t develop into open conflict. Citizens use local media as a tool for pressuring the authorities, hoping for a quick solution of their problems. Other reasons include: insufficient availability of roads, sewers, street-lights, playgrounds, public transport (Veruda Porat, Valdebek, the Kralj Tomislav Square, Valmade, Škatari, Šikići, Monte Šerpo, Labinska Street, Štinjan), occupations and evictions (Pevec supermarket, the huts near the mill, the Brioni Pula garages, the central market, the multimedia center Rojc) and the general decline and neglect of the city (the whole historic center, the jetty, Stoja bathing area). Special complaints refer to unauthorized construction in Monte Turco and Stoja's Barake, the problem of the eastern city entrance, the Motorola party in Arena that was allowed by the city authorities or the inadequate location of the Agrokoka farm. All these are potential sites of new revolts.

Although most cases on the map represent a critique of the existing relations in the city, initiatives that would transform the existing conditions are very rare. These include cleaning of green areas and the sea bed, creation of walking paths, afforestation of city parks, graffiti writing and the painting of house fronts.

A special form of activity that connects institutional action and community initiative is the Small Communal Actions project. The project functions as follows: through their neighborhood councils, residents give suggestions about the needs of the neighborhood to the city authorities. The authorities then provide the funds for the realization of these proposals. However, the implementation of solutions cannot keep up with the pace of emergence of new problems, making the need for significant improvements of this project obvious. Apart from that, the structure of neighborhood councils has changed in the last decade: from self-management groups they transformed into political bodies composed of members of political parties. This change has resulted in the loss of autonomy for the local community. The councils now represent the tightest capillary of the corrupt political sphere. Neighborhood councils are today a source of conflict, rather than a site of consensus.

As Ognjen Čaldarović writes, "in order for it to function, the decision-making about the everyday life has to come from small territorialized social units. Obviously, any decision-making without financial autonomy is only nominal. Hence all decisions made at the level of small territorial units have to be accompanied by adequate legal and financial autonomy that would secure their implementation." This observation equally applies to Small Communal Actions.

For orientation purposes, the map includes important roads that are being planned in the future - the expansion of the existing ring road and the construction of a new one. If the city ring road marks the limits of the city, then the new one will bring many substandard, even illegal settlements within the city's organism: Monte Šerpo, Monte Turco, Šikići, Škatari, even the Kaštijun landfill. The integration of those areas in the city organism is the greatest challenge to come. The neighborhoods along the existing ring road are still not completely integrated in the city, although they are considered to be the city's integral part (Šijana, Monvidal, Kaštanjer, Gregovica, Veruda Porat). Various revolts in those areas result from a lack of infrastructure which is not built although  40 years have passed . Complaints are common in the neighborhoods along the future ring road too, but the discontent still hasn't taken an organized, protest form.

--

Strategija

Svi primjeri djelovanja prikazani na mapi trebaju služiti pronalaženju jasnijih i funkcionalnijih oblika interveniranja u gradu. Oni za sada predstavljaju razdvojene i kratkotrajne taktike mijenjanja uvjeta života u gradu. Želja je da se njihovim strukturiranjem razvije strategija koja bi mijenjala ne samo uvjete već i odnose života u gradu. Ovdje je iznesena prva skica mogućih strategija, koje proizlaze iz analize «mape krize»:

  1. Slučaj sadnje stabala stanovnika okolice Sisplaca, koji su svojim djelovanjem spriječili mogućnost izgradnje na zelenoj površini, treba razviti u strategiju uređivanja gradskih zelenih površina,
  2. slučaj okupacije bivše vojarne Rojc od strane kuturnih aktera, treba postati strategija prenamjene vojnih zgrada,
  3. slučaj privremenog korištenja kompleksa Monumenti za potrebe glazbenih festivala, treba postati strategija razvoja kulturnih aktivnosti u gradu,
  4. slučaj zajedničke akcije proširenja stanova u Barakama, treba postati strategija poboljšanja niskog stambenog standarda,
  5. praksa uređivanja pješačkih staza koju provodi udruga Krupp, treba postati strategija stvaranja mreže pješačkih puteva,
  6. sezonska prenamijena Kandlerove ulice u otvoreni trgovački centar, treba postati strategija uvođenja komercijalnih djelatnosti u gradsko središte,
  7. primjeri izvođenja MKA kroz političku relaciju gradska uprava – mjesni odbor, moraju postati strategija uređivanja komunalnih vrijednosti koja bi bila samostalna ne samo u odlučivanju prioriteta već i u financiranju istih,
  8. primjeri oslikavanja trafostanica i fasada u gradu koje provodi gradska radionica, trebaju postati strategija označavanja identiteta grada
  9. akcije grafitiranja gradskih ulica ili vješanja anti-NATO transparenta na zapadnom ulazu u grad, trebaju postati strategija neovisnog izražavanja drugačije politike,
  10. slučaj 10-ak obitelji Japodske ulice na Kaštanjeru, koji su potpisali zajedničko pismo u kojem objašnjavaju da odbijaju plaćati komunalni doprinos gradu dok god im se ne asfaltira ulica, treba postati strategija pritiska na gradsku upravu svih građana koji osjećaju njenu nepravdu.

Razvijanjem tih strategija moguće je stvoriti nove alate za razvoj grada. Međutim, osim posjedovanja strategije za razvoj «crvenog plana», nužan je i oblik organizacije koji je sposoban provoditi sve potrebne akcije.

Strategy

All the activities shown on the map should serve as a starting point for the development of clear and functional forms of urban intervention. So far, these have been limited to discrete and temporary tactics aimed at changing the living conditions in the city. The goal of this map is to structure these actions and develop a strategy that would also change the living relations in the city. Here is a first draft of possible strategies based on the "crisis map":

  1. The case of the residents of Sisplac, who organized a tree-planting action in order to stop the construction in a green area, should be developed as a strategy for designing all green areas.
  2. The occupation of the Rojc former military barracks by cultural initiatives should become the strategy for the re-use of military buildings.
  3. The case of Monumenti, where music festivals have started to take place, should become the strategy for the development of cultural activities in the city.
  4. The collective action of expansion of apartments in Barake should become the strategy for the improvement of substandard living conditions.
  5. The Krupp association's initiative for the regulation of walking paths should become the strategy for the creation of a larger pedestrian network.
  6. The refashioning of the Kandler Street as an open market during the tourist season should become the strategy for the development of commercial activities in the city center.
  7. The Small Communal Actions project, that relies on the communication between the city authorities and the neighborhood councils, should become the strategy for the promotion of local communal values, with an added emphasis on local financial autonomy.
  8. The painting of substations and house fronts that is being carried out by the “Gradska Radionica” (city workshop) should become the strategy for displaying the city identity.
  9. Graffiti writing and the hanging of anti-NATO banners on the western city entrance should become the strategy for independent expression of alternative politics.
  10. The case of a dozen of families from Japodska Street, who signed a collective refusal to pay for the communal services until the road in their neighborhood is asphalted, should become the citizens' strategy for pressuring the city authorities that treat them unfairly.

By developing these strategies it is possible to create new tools for urban development. However, apart from a development strategy for the "red plan", a specific organizational form able to implement all the activities is required.

--

Prijedlog razrade

Izradom «mape krize» uočen je nesrazmjer uvjeta života u različitim dijelovima grada. U situaciji gdje su uvjeti života različiti ne može postojati konsenzus o gradskim prioritetima, a u situaciji dugotrajne tranzicije zasnovane na korupciji, ne može postojati povjerenje u strukture koje donose i provode plan. A upravo konsenzus građana o budućnosti svog grada i njihovo povjerenje u ljude koji vode grad, dva su temelja za provođenje plana.

Ti temelji mogu se ostvariti na dva načina; reformiranjem postojećeg neoliberalnog (korupcijskog) modela upravljanja državom, ili stvaranjem novih organizacija koje mogu provoditi plan. Prvi način je ambiciozniji i zahtjeva djelovanje na globalnom nivou te je puno opsežnijih razmjera, ali time urbanizam ostaje u zakonskim okvirima i normama. Drugi način zahtjeva angažiranje na lokalnoj razini i stvaranje grupa građana koji imaju želju za zajedničkim djelovanjem i unapređivanjem života u svom susjedstvu i gradu. Takve oblike djelovanja različiti teoretičari nazivaju kooperacijama, samoupravnim grupama ili urbanim socijalnim pokretima. Manuel Castells opisuje urbane socijalne pokrete kao «lokalno utemeljene i teritorijalno definirane pokrete koji teže mobilizaciji oko tri osnovna cilja: zajedničke potrošnje koja je financirana iz viška vrijednosti (komunalne vrijednosti, škole, bolnice, kultura), kulturnog identiteta i političkog samoupravljanja. Prihvaćanjem ovog načina provođenja urbanizam se odvaja od države i zakona i postaje – ilegalan.

Možda ovako postavljen plan izgleda utopijski jer on zahtijeva reformu neoliberalne države ili djelovanje mimo nje. Ali izrada ove mape služi upravo uočavanju, sa jedne strane svih nepravdi koje proizlaze iz današnjeg sustava vladanja gradom, a sa druge strane svu nemoć koju on doživljava pri pokušajima provođenja zakona. Drugim riječima grad je jednostavno divlji, a u njemu vlada zakon jačega. Primjer različitih okupacija (market Pevec, garaža Brioni Pula, suha marina SM Mediteran, poslovni prostori u vlasništvu grada) u gradu najbolje objašnjava ovu tezu. Ako je zaključak da živimo u sustavu koji je nemoćan štititi vlastita pravila djelovanja, dok istovremeno proizvodi nepravdu onda je sasvim jasno da je takav sustav kratkoročan i suvišan. Ako se inzistira na njegovom održavanju urbani konflikti će se samo još više umnožavati. A kada dostignu kritični stupanj bolje je da postoji strukturirani plan ciljeva s kojim se može izazvati postojeći poredak.

Nije, naravno dovoljno optuživati poredak; potrebno je pokazati da nije svemoćan, ponovo ispod zacementirane površine pronaći vrelo, glas ispod šutnje, raspravu ispod ideologije. To je ulog. Ukoliko ga izgubimo, treba odbaciti vjeru u društvene pokrete, pa čak i u ono što se naziva društvom; treba prihvatiti da više nema građana, da postoje samo podanici; da nema više klasnih aktera, da su ostale samo žrtve. Alen Turen

Elaboration proposal

The "crisis map" clearly points out the inequality of living conditions in different parts of town. In a situation where the living conditions differ, a consensus about the city priorities is impossible, and in a situation of a long transition based on corruption, it is impossible to build trust in the structures responsible for the creation and implementation of the plan. And it is precisely the consensus and the trust that form the foundations for the plan's implementation.

These can be achieved in two ways: by reforming the neoliberal, corrupt model of state administration, or by forming new organizations able to implement the plan. The first way is more ambitious, expansive and requires action on a global level; but it keeps urbanism within legal norms. The other way requires local-level activity on the part of groups of citizens who want to improve the quality of life in their neighborhood and city through collective action. Various theorists call such forms of activity cooperations, self-management groups or urban social movements. Manuel Castells describes urban social movements as "locally based and teritorrially defined movements mobilized around three basic goals: collective spending funded through surplus value (communal values, schools, hospitals, culture), cultural identity and political self-management. The described second way of implementation removes urbanism from the state and the law and makes it illegal.

Perhaps such plan seems utopian, since it requires either a reform of the neoliberal state or its total avoidance. Nevertheless, this map points out all the injustices that are produced by the existing form of city administration and its inability to implement its own laws. In other words, the city appears to be a concrete jungle, and might makes right. Various cases of occupation clearly support this thesis (the Pevec supermarket, Brioni Pula garages, SM Mediteran marina, municipality owned office spaces). If that is the conclusion - that we live in a system that is unable to protect its own rules of operation while simultaneously creating injustice - then we live in a short-term and unnecessary system. If we persist in supporting it, the conflicts will only multiply: and when they reach a critical point, it is better to have a structured action plan with defined goals that can challenge the existing order.

Of course, to accuse the order is not enough; it is imperative to prove that it is not omnipotent, it is necessary to find the spring beneath the concrete surface again, the voice beneath the silence, the debate beneath the ideology. That is the stake. If we lose it, we should renounce the faith in social movements, even in what we call society itself, and accept the fact that there are no more citizens, only subjects; that there is no more class struggle, only victims. Alen Turen